Kako bismo barem dijelom umanjili nepravdu koju smo nanijeli njegovoj obitelji, povjerovavši da nam je umirovljeni pukovnik Ante Fragić dostavio autentične, revidirane i točne popise imena onih koji su razarali dubrovačko područje tijekom Domovinskog rata, a među kojima se, zbog naše nepažnje, našlo i ime pokojnog Jovana Sredojevića, u ovom broju objavljujemo priču o čovjeku koji je dao život za neovisnu Hrvatsku.
Više... Dodaj novi komentar
Nespominjani i zaboravljeni - Marjana Emina Maić
Ovu zbirku posvećujem Tomljanoviću Gavranu, ponosnom sinu naše junačke Like, Vitezu bez mane, koji nije žalio dati svoj mladi život za slobodu hrvatskog naroda.
Dino Kramer - Doktor: Bezimeni vis
Zvali su me Doktor zato što sam bio student medicine. Jadnici su mislili da znam nešto o medicini, a ja sam imao samo položen ispit iz anatomije i relativno nedavno završen tečaj prve pomoći koji je bio obavezan za polaganje vozačkog ispita. Uvalili su mi bolničarsku torbicu u kojoj je bilo dosta zavoja i ostalog sanitetskog materijala i nju sam morao tegliti sa sobom na položaj.
Ratni dnevnik - Topusko 1991.
Subota, Topusko 24.08.1991.
Noćas su vođene oštre borbe na položajima. Četnici su dobili novu pošiljku municije od JNA i sada tuku iz svih cijevi. Pred jutro zatišje. Svi smo umorni i neispavani. Ljudi u rovovima su napeti i nervozni. Pitanje smjene je aktualno. Nakon toliko dugih dana i još dužih noći željni su smjene, barem na dva tri dana. Ništa im ne mogu obećati. 0čekujem jaki napadaj na Topusko i ne mogu nikome dati dopust. U toku dana javljaju se problemi i s opskrbom.
Dnevnik Mladog Jastreba
Rođen u ožujku 1961., Branko Borković imao je samo 30 godina kad je bio zapovjednik obrane Vukovara. U grad je došao 31. kolovoza 1991.: Mile Dedaković Jastreb poslan je da bude zapovjednik, a Branko Borković Mladi Jastreb dozapovjednik obrane.
HOS u Vukovaru, priča jednog pripadnika
''Ja sam „Kutina“, tako su me svi zvali moji prijatelji, ratnici, hosovci i ostali branitelji. Preživio sam pakao, doživio rađanje slobodne i neovisne Hrvatske, mnogi nisu. Umrijet ču sretan i na svome, zahvaljujući njima, herojima Vukovara, Hrvatske: Zdravko Bezuk, Ivan Krajinovič - Ičo, Dragan Peša - Šiljo, Ivan Brdar, Željko Herceg - Đero, Tihomir Tomašič - Tihica, Rudolf Vukovič - Senzen, Željko Delič - Švico, Ohran Merič, Dragan Granič, Jeann Michel Nicollier - Francuz, Mladen Amstrong -Grof, Robert Šilič - Robi, Duško Smek - Bosanac, Jadranko Anić Antič - Šnicla, Tomislav Lesič - Dok, Pavao Spudič - Dado, Vid Ivanič, Žarko Manjkas - Crvenkapa, Zdravko Špalj - Papundek, Anđelko Sakač, Ante Šarič, Zoran Antunovič, Nikola Bogojevič, Dubravko Rusek...
Hrvatska područja u Bosni tijekom rata (1)
Djeca rata. U rat sam krenu veoma mlad. Uz sve ratne teškoce moj najveci strah je bio da me izbace iz postrojbe zbog godina za koje sam lagao. Pokušavao sam davati sve od sebe na obuci što mi i nije bio neki problem jer imao sam dosta energije i mladosti...
Hrvatska područja u Bosni tijekom rata
Hrvatska područja u Bosni tijekom rata (2)
Kronologija ratnih zbivanja tijekom 92'-95 'Prvi napadi srpskih snaga su počeli početkom travnja 92' na prostoru Komušine koja je u to vrijeme bila u sastavu općine Teslić. Prostor Komušine je bio sastavljen od desetak hrvatskih sela, koja su se spajala sa područjem Novog Šehera tada u sastavu općine Maglaj (danas Žepče): Poznata je kao najveće Gospino svetište u BiH. Komušina je podnijela veliki teret u otporu srpskoj agresiji, ali je nažalost pala sredinom kolovoza 92'. Nekoliko je važnijih linija koje se spominju u službenim dokumentima i knjigama, a vezani su za prostor Komušine: Ivanove njive, Kondžilo, Slatina, Gornja Komušina.
Bosanski lonac
Početkom 1992. g. na Hrvatskim bojištima vladalo je službeno primirje, koje se gotovo i nije poštivalo. Srbi su uvijek potpisivali primirja ali ih se nikad nisu pridržavali. Kao zapovjednik destine izvidničko diverzantskog voda, bio sam svjedok apsurdnosti svih tih silnih primrja. Npr., 3. siječnja 1992. poslani smo u Istočnu Slavoniju, u šumu Spačvu. Naši položaji, ako ih se tako uopće može nazvati, tada su bili na auto cesti Zagreb – Beograd kod Motela «Spačva».
Prijatelji
Proljetna nedjelja ko i svaka druga. Topao i sunčan dan, ulice pune ljudi .... Kasno popodne, gotovo pred večer, provozao sam se biciklom do centra grada. Bicikl sam uvijek ostavljao u parku iza korza, odmah nasuprot vojarne . Dok sam zaključavao lokot na biciklu, primjetio sam na parkiralištu, odmah nasuprot ulaza u vojarnu, nekoliko ljudi kako nešto žučno raspravljaju. Zastao sam da vidim o čemu se radi, iz puke znatiželje.... S obzirom da nisam dobro razumio o čemu je riječ, malo sam im se približio. Tada sam čuo riječi tenk, rezervisti...Dječaci s puškom u ruci (2)
U Domovinski rat otišao sam ravno iz školske klupe. Gledao sam i slušao što se događa oko mene i jedini logični zaključak je bio da je dužnost svakog građanina RH da mora dati svoj doprinos u borbi za neovisnost i slobodu . Odlučio sam da ću se prijaviti u HV. Starcima nisam smio niti spomenuti svoj naum , jer bi me ko i svaki drugi roditelji zaključali u sobu.
Dječaci s puškom u ruci (1)
Sjeća li se još netko fotografije iz Domovinskog rata (DR) koja je obišla svijet - golobradi dječarac u maskirnoj uniformi sjedi na protuavionskom mitraljezu a u pozadini na zidu kuće piše : "guns 'n' roses" ?
Ljeto "95"
Ljeto '95 , vrući kolovoz. Nije me zatekao na moru ili na odmoru, već neka 3 tjedna boravio sam na položajima 2. voda kutinske bojne u sastavu 125dp. iz Novske. Ne mogu reći da mi je bilo loše, upoznao sam divne ljude koji su tamo boravili malo duže od mene, neke sam znao od prije jer svi smo bili iz Kutine i okolice. Još uvijek nisam znao što u biti znači rat, bez obzira što su nas četnici svakodnevno gađali i provocirali na svakom od tri položaja koje smo držali na rijeci Savi kod Drenovog boka jugozapadno od Jasenovca. Možda je ta rijeka bila neka sigurnost jer samo su nas gađali, a bili su udaljeni od nas na mjestima od 150 m pa do 400 m. Tako sam od prvog dana upoznao i zvuk zujanja metaka oko glave. Brzo se priviknuo na taj neugodan osjećaj da te netko gleda i gađa, a ti ga ne vidiš i ne znaš kad te gleda i kad si mu na nišanu.
Vatreno krštenje na Vurotu
Rano uskrsno jutro proljetnog dana, točnije 19. travnja 1992., oko 8,30 sati sjedio sam zavaljen u dotrajalom naslonjaču - u jednoj kući koja je bila polurazrušena od prethodnih silnih sukoba - te razmišljao o krvavom piru koji je prošla naša Dragovoljačka postrojba "Štraseri" tijekom 1991., a što nas još čeka. Držali smo položaj krajnjega desnog krila na obali rijeke Kupe, ispred samih silosa pred Petrinjom.
U ovom dijelu portala nalazi se audio zapis iz Domovinskog rata, više o tome na 
U ovom dijelu portala nalazi se video zapis iz Domovinskog rata, više o tome na 
